| KAFA SA OKUSOM SUZA |
 |
 |
 |
| Autor Vijeće Mladih |
| Ponedjeljak, 26 juli 2010 15:14 |
|
ISTINITA PRICA- Posjeta porodici najmladjeg clana Pokreta za Mir - Djeca Sarajeva Mjesto dogadjanja: Dobrinja, Sarajevo Vrijeme : 13h Akteri price: Djecak Mirza (7 god.), roditelji, drugarica Doris ( 10 god.), mama od Doris, i moja malenkost. Ovo je prica o komsijama, casnim i postenim, zahvacenim vremenom koje nikome, nista , dobro ne donosi...
U cosku male, uske , kuhinje sjedi majka od Mirze i cisti svom sinu odjecu za skolu. Otac sjedi sa soljicom kafe u ruci, zamisljen i zabrinut... Otac: Sine, smanjite malo vrisku,imamo goste... Mirza: Igramo se babo, ko je dosao... Majka: Jedna teta, dodji da vidis... Majka: cisti pantalone i place.... Mirza: Evo me, majko....Doris, dodji, brzo, vidi ko je kod mene... Doris: Hej, pa kako si ti... Odgovaram da sam dosla samo da ih vidimi da Mirzi nesto napisem na kompjuteru... Raduju se oboje, i drzeci se za rucice, okrecu se u krug, padaju, i glasno vriste... Otac: Sine moj, udarices se , pazi....Eno ti mama place... Mirza i Doris: Zasto places, sta te boli, nemoj mama, molim te... Majka: Ne boli me nista, sine, samo te puno volim.... Otac: pa sto places, bice nam dobro, sve ce jednom proci....treba izdrzati i ovo... Majka: Oprosti nam sine, nismo mi krivi, nema se, nema niko, a evo i patike ti pukle.... Mirza: Nema veze, mamice, imam cizme, super su, a ne ljutim se na vas...nemoj majko... Mama od Doris: Nemojte se tako muciti, bice to ok, naci cemo neko rijesenje, ...ima Doris nekakvih patika, moze i Mirza nositi.....ma, kupicemo nove i gotova stvar... Otac u ruci drzi soljicu kafe, koja se, od drhtaja ruke trese i prosipa... Prinosi soljicu ustima da popije koji gutljaj.... U jednom trenu u soljicu uleti velika, kristalna, suza, i potonu do dna... Otac: Vidite, nisam ni sanjao da necu djetetu moci kupiti osnovne stvari za skolu. Boze moj, kome je sve ovo trebalo.. Doris: Nemojte vise plakati, DJECA se ne boje nikoga, zasto se vi stariji plasite... Sad cu vam nesto otpjevati da vas razveselim... Ustaje dijete, zivo, veselo, razigrano i pjeva svoju pjesmu, glasno i jasno...Prilazi joj Mirza, zagrlise se i krenu pjesma iz malih, djecijih usta--- SAMO DA RATA NE BUDE, LUDILA MEDJU LJUDIMA---VELIKI NUDE ZABLUDE---PLASE NAS RAZNIM CUDIMA..... Ustajem, poljubim ih oboje, i sa blagim naklonom, kazem: HVALA VASE VELICANSTVO... Oni su se slatko nasmijali i otrcali u sobu do kompjutera. Mirza je rekao: Recite ono sto nam kazete svaki put, teta Ina... Odmah sam rekla: DJECA SU VOJSKA NAJJACA....Jel to, to, seceru ? Mirza je rekao: YESSSSS.. Majka je, sretna, ustala i poljubila sina uz komentar: Tako mali , a pametniji od nas... Otac: Oprosti mi sine, i mi muski nekad placemo... Mirza: Ja nisam mali, iako imam sedam god. Idem u drugi razred, znas li...a Doris ima deset i ide u sesti...i ne placemo... Zasto se ljudi ne igraju kao mi djeca, zasto se svadjaju, placu...vidis kako je nama lijepo i normalno zivimo... Dok je on pricao, ja sam mu napisala kratku pricu o hrabrom djecaku kom se ostvario zivotni san. Mirza: Mama, mama, dodji da vidis, teta Ina napisala da cu, kad porastem , biti Predsjednik!! Eto vidis, imacemo sve sto nam treba i necete vise, nikada, plakati...Kupicu odmah patike i jaknu, a tebi puno kafe i secera... Skocio je i zagrlio majku...Nije plakao, on je mastao na sigurnom, majcinom , ramenu.. Doris je skakutala okolo i pjevusila... Djeca su vojska najjaca..... Krenula sam kuci...Osjecaj tuge, srece, bola i radosti... Mirza, veliko dijete, roditelji i Doris, ostase u maloj sobi skromnog doma komsija sa Dobrinje... Desilo se nesto lijepo...Djeca su sretna i zadovoljna jer sanjaju bolju Buducnost, druze se, pjevaju... Roditelji ne placu vise, zahvaljuju se Bogu sto ih imaju... Okrenula sam se i mahnula svima..U usima mi odzvanjaju rijeci oca: Oprosti mi sine moj,,,,, protkane kafom sa okusom suza!! Suze radosnice prelise i moje lice, bez pitanja i odobrenja..To je bio pravi ples suza, na kisi... Razmisljala sam o njima, nasoj DJECI, u Drzavi Bosni i Hercegovini! Ovo je bogata, lijepa, prelijepa Zemlja, i ja je volim....kao i one moje male drugare.... i jednog slatkog , veselog, najmladjeg Predsjednika ! Uzasno je volim, toliko da se plasim.... Ivana InaMostarac |